Novac, novac

Bio jednom jedan škrt čovjek, koji je iznad svega volio novac. I skupio je popriličnu svotu kroz godine. Pa kako se loše osjećao zatražio je od svoje žene da, kad on umre, sahrani njegov voljeni novac s njim. I ona mu je tako i obećala.
Uskoro je zaista umro, skupili su se rođaci i prijatelji na sahrani, sve je išlo uobičajenim redom. No, trenutak prije nego li je kovčeg spušten u grob, udovica je prišla, zatražila da dignu poklopac, unutra stavila kutiju i dala znak da se poklopac vrati i nastavi sa sahranom.
Nakon što je sve bilo gotovo, njena dobra prijateljica koja je bila upoznata sa situacijom, pitala ju je:
«Pa zar si ti stvarno s njim sahranila i novac?»
«Da» odgovori udovica «Ja sam dobra kršćanka i držim svoja obećanja.»
Prijateljica je šokirano inzistirala:
«Ali baš sav novac? Pa tu je bila prilična svota...»
Udovica mirno odgovori:
«O, da, baš sav novac. Lijepo sam ga stavila na svoj račun, ispisala ček na njegovo ime i sahranila ga s njim kako sam i obećala.»

XD